Iako nastojimo svaki sat lektire drugačije odraditi ovaj put „izašli“ smo iz učionice i otišli u Etnološki muzej.Već prije, obilazeći naše muzeje vidjeli smo da oni organiziraju jako zanimljive radionice za naše učenike. Teme su različite, od prigodnih , blagdanskih do obrade raznih lektirnih djela. Jedna od radionica je i  Malik Tintilinić, baš ono što nama treba.Dan ranije na satu lektire razgovarali smo o tom djelu, opisivali likove, tražili opise, pouke…..zapravo prošli smo sve one korake kako se radi sat lektire. Nastavak obrade slijedio je u muzeju. Odmah na vratima dočekala nas je Nina, pedagoginja Narodnog muzeja koja je jedna od voditeljica radionica. Odmah nas je posjela oko ognjišta, mjesta gdje se nekada, u davna doba okupljala obitelj. Čuli smo mnoge zanimljivosti iz tih vremena.

Učenici su sa velikim zanimanjem slušali Ninu, a što nas je svih iznenadilo, mnogi su se i vrlo aktivno uključili u priču. Lagano kroz priču o ognjištu voditeljica nas je uvela u Šumu Striborovu, čiji su glavni junaci bili dekor samog ognjišta. 

Voditeljica, koja i te kako dobro poznaje sadržaj bajke, „izvukla“ je iz učenika i najmanje detalje. Oni su davali jako dobre odgovore što znači da su jako dobro shvatili poruke ove bajke. Svi, baš svi , vrlo aktivno  sudjelovali su u priči.

Šezdeset minuta prošlo je u tren. Pokazali smo i dokazali da se sat lektire može biti i drugačiji.

Jako smo sretni što su  djelatnici naših muzeja prepoznali učenike kao dobru publiku i što ljubav i naviku odlaska u muzeje razvijaju od malih nogu. Učenici i učitelji su im zbog toga zahvalni.

                                                       Učiteljica i učenici 4.a razreda