Smjestili smo se udobno u zbornicu naše škole i nestrpljivo čekali da počne. Nakon pozdravne riječi zamjenice ravnateljice gđe.Vere Šušić  bajke su „krenule“.

 Zatim se i ona nama predstavila i rekla  kako je djeca zovu „teta bajkopričalica" i to nam se jako svidjelo, pa je eto i nama ostala - teta bajkopričalica. Duge raspletene kose i odjevena u romantične vilinske haljine od samta i baršuna, Jasna Held i sama izgleda kao da je iskoračila iz bajke, sasvim slučajno, samo na kratko kako bi odradila svoje i onda se opet vratila u svijet mašte. Jasna se ovim poslom profesionalno bavi od 1994., ali bajke obožava oduvijek. Svoje je troje djece, kaže, „othranila" na bajkama, pripovijedajući im svake večeri bajkovite avanture svojih junaka.

Učenicima je bilo jako zanimljivo, nisu „ni oka trepnuli.“ Dugo ih nismo vidjeli da tako zainteresirano slušaju kada netko priča. A i mi stariji smo zaista uživali, vrijeme je prošlo za tren.

Zadnjih nekoliko minuta druženja sa gđom. Jasnom iskoristili smo za postavljanje pitanja. A onda je slijedila prava „paljba“ sa pitanjima. Koja vam je bajka najdraža, kada ste počeli pripovijedati, kome najradije pripovijedate……..?

Potrajalo bi to još jako dugo da nas školsko zvono nije upozorilo da se moramo vratiti u stvarnost, tj. u učionicu!

Bajkovite sličice pogledajte OVDJE.                                   

                                                                 Elza Nadarević-Baričić